PK Pestingrad

Zaljubljenici u prirodu

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Home Izvještaji

Šest vrhova Durmitora, 14.07.2012.



Užurbani polazak, dolazak u auto-kamp oko 12 sati i pravac do prvog planiranog poslijepodnevnog vrha Crvena greda, koji sa visinom od 2164 m pruža izuzetan vidikovac nad stoljetnom šumom oko Crnog, Zmijinjeg i Jablan jezera. Uspon na ovaj vrh je trajao dva sata i dvadesetak minuta i dobro nam je došao kao zagrijavanje za sutrašnji dan.
Jutro 14. Jula je osvanulo bez oblačka, prohladno i mirno. Već u 7 sati smo bili na ne baš dobro markiranoj stazi prema našem prvom današnjem vrhu Žuta greda 2170 mnv, koja je prva u nizu dvo-kilometarskih leđa Malog i Velikog Međeda. Penjanje je trajalo tri sata a nagrada je bila predivan pogled i uživanje u zasluženom odmoru u sunčanom i svježem durmitorskom jutru.
Nakon Žute greda nanizali smo vrhove: Mali Međed 2273 mnv, Sjeverni vrh 2287 mnv, Južni vrh 2285 mnv, Velika Previja 2145 mnv i Terzin Bogaz 2303 mnv. Penjanje po Međedu je poseban doživljaj pri čemu grebenski prelaz sa Malog na Veliki Međed zahtijeva vještinu i maksimalnu koncentraciju i na ovom mjestu je nekada bila pričvršćena sajla. Na ozbiljnost ovog prevoja ukazuju table na kojima su ispisana imena mladih ljudi koji su na tom mjestu tragično ostavili svoje živote.
Ova tura "Šest vrhova u jedan dan" spada u zahtijevnije planinarske ture sa dosta opasnih adrenalinskih mjesta koja se uz povećan oprez mogu savladati i ovu turu preporučujemo svakom ozbiljnijem planinaru.

 

Kanjon Cijevne, 24.6.2012.

Kanjon rijeke Cijevne je bio naša nedjeljna destinacija. Zbog dosta visoke temperature, koja je na nekim dionicama prelazila 37-mi podiok termometra, podijelili smo se u dvije rupe. Prva grupa je penjala iz kanjona rijeke Cijevne do vrha na kome je krst, selo Deljalj, dok je druga grupa ispitivala kanjon ove brze rijeke. Naravno, mnogo lakša i udobnija je bila turistička šetnja kroz kanjon Cijevne, nego penjanje i spuštanje po otvorenom terenu. Po povratku penjača svi smo se osvježili u čistoj i dosta hladnoj vodi Cijevne, čija temperatura u gornjem toku na granici sa susjednom Albanijom ne prelazi 12 stepeni.
Nedostatak markacije, oznake smjerova i putokaza su dovoljan razlog da se na ovu izuzetno interesantnu izletničku destinaciju ne kreće bez prethodne kartografske pripreme i iskusnog vodiča kakvog smo mi imali, našeg dogogodišnjeg člana iz Podgorice Stanka.

 

Stožac, 17.6.2012.



Jednodnevna tura u geografski centar Crne Gore.

Planinarska tura koja se ne da opisati niti slikom dočarati. Mora se osjetiti ova gotovo nestvarna ljepota crnogorskih planina. Sa vrha Stožac pruža se pogled na sve crnogorske planine, od sjevera Durmitora, središnjih planina Komova i Prokletija, pa do primorskih planina Lovćena, Rumije i Orjena. Prvo pitanje koje se nameće je, da li ovakva ljepota zaslužuje samo jedan dan posjete. Da li je pravedno i dostojno napustiti ove prirodne svetinje nakon samo 7-8 sati? Svima onima koji budu pohodili ovo carstvo ljepote preporučujemo kao prvo da isključe svoje telefone i da se potpuno opuste i užive u ovom pravom pravcatom umjetničkom dijelu prirode. Ovo su predjeli gdje se veličanstveni vidikovci brzo smjenjuju i praktično nemate vremena da osjetite umor. Mi se nadamo skorom i brzom ponovnom viđenju ovoga čudesnog kraja, a do tada ćemo pokušati uživati u živim sjećanjima na ovaj nezaboravan i nesvakidašnji planinarski dan.


 

Drugi lovćenski maraton, 20.05.2012.

Povodom dana nezavisnosti Crne Gore održan je II Lovćenski maraton, na kojem je učestvovalo oko 150 planinara. Na izboru su bile staze podijeljene po dužini i težini i učesnici su mogli da biraju od najduže staze dužine 36 km ili 5 lovćenskih vrhova, preko panoramske staze umjerene težine od 20 km do početničke od 3 i 7 km.

Panoramska umjerena staza je bio naš današnji izbor i ova staza se pretvorila u stazu za uživanje. Ovo je bilo još jedno od niza lijepih lovćenskih druženja i stvaranja novih prijateljstava koja će nam uskoro donijeti neke nove zajedničke izlete.
Organizator ove manifestacije je za pohvalu.

 

Bukovica - Jezerski vrh, 22.04.2012.


Ova praktično zimska tura bila je nešto zahtjevnija nego što smo predviđali. Na polazištu Bukovici nije bilo kiše i snijega i samim tim pješačenje je bilo lagodno. Penjanjem na veće visine nailazili smo na sve dublji snijeg a istovremeno je počela da pada hladna kiša koja nas je pratila od oko 1350 mnv pa sve do vrha 1660 mnv i naravno pratila nas je do samog povratka na Bukovicu.
Kako smo imali već dogovorenu domaću gozbu u kafani "Kod Pera na Bukovicu", koja je i najstarija kafana u Crnoj Gori i radi neprekidno od otvaranja 1881. godine, to nam je davalo elana da ignorišemo kišni povratak i mislimo o domaćoj kužini. 

Potrebno je napomenuti da put do Mauzoleja nije uopšte čišćen od snijega ove zime, tako da je visina sniježnog pokrivača na nekim mjestima preko 1.5 metara, pa je sva prilika da će automobili moći da normalno prolaze ovom dionicom tek kada se majka priroda za to pobrine.

 


Page 5 of 12

Broj posjeta

4997174
Danas3043